in

Značaj i bitnost nekih ljudi više proizilazi iz njihovih stolica i pozicija nego iz njihovih ličnosti

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Pripovijeda se da je nekom čovjeku jedini posao bio da nadgleda ibrike u javnom kupatilu i da se pobrine da budu puni vode, tako da posjetilac dođe, uzme ibrik i uđe u kupatilo, a nakon što završi, vraća ibrik tom čovjeku koji ga dopunjava vodom za sljedećeg posjetioca i tako redom.

Jednom je došao čovjek kojem se jako žurilo, brzo je zgrabio jedan ibrik i otrčao prema kupatilu. Tada je čovjek zadužen za ibrike povikao prema njemu i naredio mu da se vrati, pa se čovjek nevoljko vratio.

Odgovorni za ibrike mu je naredio da ostavi ibrik koji je držao u ruci i uzme drugi, pa je čovjek poslušao, uzeo drugi ibrik napunjen vodom, a zatim brzo ušao u kaputilo. Kada se vratio upitao ga je: ”Zašto si mi naredio da se vratim i uzmem drugi ibrik iako među njima nema nikakve razlike?”

Odgovorni ”službenik” mu je rekao: ”Pa šta je onda moj posao ovdje?”

Ovaj čovjek je želio da se osjeća važnim i da može kontrolisati, komandovati i zabranjivati, iako priroda njegovog posla ne zahtijeva sve ovo i ne treba da bude komplikovana, ali on želi da bude ”sultan ibrika”.

E upravo su takvi ”sultani” prisutni među nama i možete ih sresti u državnim institucijama, zatim na univerzitetima, školama, medicinskim ustanovama, poštama, aerodromima i na mnogim drugim mjestima.

Zar vam se nije dogodilo, dok ste završavali neki posao i sređivali određenu dokumentaciju, da je vaš posao prekinut ni zbog čega drugog nego zato što ste se suočili sa ”sultanom ibrika”, koji vam je rekao: ”Ostavite svoju dokumentaciju i dođite za dva dana.”

Zatim on vaš dokument ili transakciju stavi na policu dok vi gledate, iako je bilo potrebno da je samo na brzinu pregleda, i na kraju vas još uputi na drugu osobu ili službenika koji će vam to završiti.

Ali kako drugačije on može osjetiti da je važan osim ako se dokumenti i transakcije gomilaju kod njega i ako se vlasnici tih transakcija okupljaju oko njega. To je kompleks osjećaja važnosti i kompleks inferiornosti u pogledu moći i kontrolisanja ljudi.

Autopijac.com

Kultura ”sultana ibrika” također se odnosi na direktore, profesore, učitelje, ljekare, sekretare, sekretarice, advokate, agente, poslovođe i ministre. Lahko ćete je primijetiti u njihovim principima, jer oni vjeruju da moraju biti namršteni, smrtno ozbiljni, i vjeruju u komplikovanost stvari da bi vas zavarali da su oni bitni, a ne znaju da njihova bitnost i značaj više proizilazi iz njihovih stolica i pozicija nego iz njihovih ličnosti.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Allahu moj, kome bude povjereno namjesništvo ili uprava nad mojim ummetom pa im bude otežavao (grubo postupao prema njima), i Ti njemu otežaj, a kome bude povjereno namjesništvo ili uprava nad mojim ummetom pa bude blag prema njima, budi i Ti blag prema njemu.” (Muslim)

Zaista iznenađuje sklonost ljudi da budu grubi, da otežavaju i prave prepreke drugim ljudima u malim i velikim stvarima, kao da su ljubaznost, blagost i uljudnost danas postale mahane i osobine slabih.

Iskreni vjernici, moralni ljudi, oni koji drže do svog digniteta i koji osjećaju zadovoljstvo i sreću u pomaganju drugim ljudima, nastoje da pojednostave stvari a ne da komplikuju, da olakšaju procedure a ne da ih pooštravaju, te da budu blagi i susretljivi prema ljudima a ne da im otežavaju i zagorčavaju život.

Stoga, nastojmo da se oslobodimo mentaliteta ”sultana ibrika”, bez obzira kojim poslom se bavimo, ako nam je stalo do istinskog poštovanja i do Allahove nagrade na Ahiretu.

Autopijac.com

Report

Šta misliš o ovome?

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Written by sandzaklive

Bajden ispaljuje gafove, a o Putinovom zdravlju svi pričaju

Ranjen policajac u Ulcinju