in

Svijet čarobnih kuglica: božićni ukrasi, ručno rađeni i unikatni, dizajnirala Zagrepčanka

Dok je Zagrepčanka Martina Šimunković (46) radije stavlja prozirne staklene kuglice na božićno drvce, njeni 11-godišnji blizanci Maja i Bartol žele da drvce bude što šarenije. Kako obje strane moraju biti zadovoljne, odlikovanja stižu tek nakon pregovora i postizanja kompromisa.

– I to je s nama posljednjih šest godina, za svaki Božić. Naime, 2014. godine u porodičnoj radionici obnovio sam proizvodnju puhanih staklenih kuglica i drugih šupljih ukrasa od stakla, dizajnirao proizvod koji sam nazvao Koogle i nastavio 60-godišnju tradiciju puhanja stakla. Najviše volim kuglice sa bijelim perjem i zlatnim listićima, one su za mene najelegantnije. Ali moja djeca više vole one s orasima ili lutkama, ali i druge ukrase. Stoga je naš bor prepun različitih boja, oblika i materijala – kaže Martina Šimunković koja kuglice izrađuje u prečnicima od deset, osam i šest centimetara, a manje izrađuje po narudžbi.

Izrada lopte traje desetak minuta – od puhanja stakla do umetanja ukrasa od materijala koji se nalaze u šumi, poput komadića drveta, šišarki, bobica …

Izrada kuglice – od puhanja do umetanja ukrasa – traje oko deset minuta, a kako se izrađuju ručno, svaka je jedinstvena, iako na prvi pogled djeluje identično.

– Staklene perle obično punjene drvenim predmetima, poput konja i lutki, i svega što pronađem u šumi, od grančica i češera do mahovine, bobica i zimzelenih iglica i drugih prirodnih materijala, poput perja, kanapa, suhog bilja, školjki , pijesak, vuna … Tada ih zatvorim i vežem vrpcu na koju vise – objašnjava Martina i dodaje da je zbog konzumerizma i žurbe današnji Božić postao stresniji od mira. Stoga se svojim prozirnim staklenim kuglicama željela odmaknuti od klasičnih božićnih motiva i ponuditi ukras od prirodnih materijala.

Naime, staklo se može reciklirati, a ostavlja ga prozirnim jer, kaže, želi naglasiti lakoću, finoću i eleganciju ovog materijala od kojeg se hiljadama godina izrađuju korisni i ukrasni predmeti. – Puhanje stakla vrlo je zahtjevna vještina koja se svladava godinama. Najčešće ostaje u porodici, gdje se znanje prenosi s generacije na generaciju. Za mene je staklo bilo i ostalo predivan materijal od kojeg se mogu formirati predmeti visoke estetske vrijednosti, a jedina granica je mašta puhača stakla – kaže Martina Šimunković.

Prijavi post

Šta misliš o ovome?

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Objavio sandzaklive

Ivičina statua ‘Nos’ Propala u 10 godina rada Crvenih nosova

Božićna bajka u centru Zagreba: Prekrasna čarolija malog stana u blizini Botaničkog vrta