in

Istru je odabrao Đelo Hadžiselimović! Zavirite u rajsko imanje na kojem legendarni urednik provodi penziju

Legendarni je urednik na HRT-u više od 40 godina Đelo Hadžiselimović (71) izabrao je najbolje dokumentarne filmove za gledatelje, a nakon odlaska u mirovinu prije šest godina odabrao je nešto po svom ukusu – život u malom istarskom selu Pršurići kraj Poreča. Danas većinu vremena provodi na svom imanju od 1.600 četvornih metara s vrtom, maslinikom i bazenom, a u Zagreb dolazi jednom mjesečno kako bi platio račune za stan i viđa se s starim prijateljima, priznajući da jedva čeka povratak u Istru.

– Odrastao sam u gradu i prije preseljenja u Pršuriće nikada u životu nisam zasadio cvijet. Otkad sam ovdje, uživam gledati kako svaka biljka raste. U vrtu uvijek ima posla: ili kosim travu ili sadim nešto, plevim, kopam … Najsretniji sam kad se toliko umorim da navečer odmah slatko zaspim, a ujutro sam probudio pjev ptica. Doživljavam ovo kao projekat penzionisanja, jer nikada nisam mogao zamisliti da ne radim ništa pod stare dane. Vodim se rečenicom kojom je francuski filozof i pisac Voltaire završio svoj satirični roman Candide: “Treba obrađivati ​​svoj vrt” – kaže Đelo Hadžiselimović.

Kad je, nakon prodaje stana na Hvaru, kupio imanje u Istri, na njemu su bila samo dva stabla maslina, a sada ih ima 12. Preostalih deset kupio je od svog susjeda Blaža, ali ne kao mlado drveće, već 25- jednogodišnja stabla.

Pročitajte takođe: Kao san! Saša Šekoranja otvorio je vrata svoje bajkovite vile u kojoj je dizajnirao ograničenu kolekciju Glorijinih torbi

– Postoji izreka „vinova loza je poput žene, puno traži, ali i puno daje. Maslina je poput majke, ona ništa ne traži, već sve daje ”. Tačno, jer masline niti zalijevam niti ih tretiram hemikalijama, a one su bujne i zdrave. Samo jednom godišnje, u aprilu, ih obrezujem. Držim se činjenice da maslina mora biti visoka koliko možete podići ruku i prozračna tako da ptica može letjeti kroz nju. Uzgajam dvije sorte, leccino, koja ima nježan ukus, i belica, koja je intenzivnije. Kad ih pokupim, pomiješam voće i odnesem sve u mlin u obližnjem Žbandaju. Prošle godine dobio sam sedam litara maslinovog ulja, a ove će ih biti i više – uvjeren je Đelo.

Jedinu modernizaciju koju je uveo

Češnjak, paradajz i peršun trenutno rastu u njegovom povrtnjaku, a kad ga pokupi, posadit će papriku, kelj i zelenu salatu. Sve je organsko: ne koristi nikakve hemikalije, a prilikom sadnje biljka se oplodi stajskim gnojem s obližnje farme. Jedina modernizacija koju je uveo bio je sistem navodnjavanja kap po kap.

– Volim kuhati, ali nema ljepšeg osjećaja nego kad skuhate nešto što ste sami uzgojili – kaže Đelo, koji obično pravi krem ​​juhu od mrkve, luka i krompira i rižoto s divljim šparogama ubranim iza kuće.

Njegov je istarski dom okružen stablima duda, smokve, badema i kakija, pa svake jeseni pravi zimsku hranu – domaći ajvar, džem i rakiju od kakija od jabuke, ljute paprike na maslinovom ulju, suhe smokve u orahovoj rakiji, kiselu papriku … sve je to naučio da radi zahvaljujući savjetima svoje komšije Klaudije i drugih prijatelja koje je stekao u Pršurićima. To selo sa šezdesetak stanovnika živi, ​​kaže, kao u starim talijanskim filmovima. Svakog dana u 10.15 stiže kombi s kruhom, utorkom i srijedom s kućnim potrepštinama, a jednom tjedno dolazi i riba. Iz daljine čujete glas prodavača koji prolazi ulicom i viče: svježa riba, svježa riba … U Pršurićima je ovo sasvim normalna scena, a svi se stanovnici poznaju i druže.

– Moj društveni život ovdje je vrlo bogat, bogatiji nego u Zagrebu. Ustajem oko osam ili devet ujutro, zatim radim u vrtu, a nakon toga ili odem kod susjeda na ručak ili oni dođu kod mene. Kod kuće imam stolni fudbal i volimo kartati. Posljednjih godina kuće u Istri kupili su mnogi moji prijatelji iz Zagreba, pa ih često posjećujemo. Među njima su slikar, scenograf i dizajner Ivica Propadalo i vajar Petar Barišić – otkriva Đelo.

Pročitajte takođe: Hrvoje Šalković otvorio je vrata luksuzno uređenog imanja u blizini Zagreba: Noć u sezoni košta 1500 kuna

S astronomom vodi posebno nadahnjujuće razgovore o povijesti Istre Korade Korlević, koju rado posjećuje u zvjezdarnici u Višnjanu.

Raj za ljubitelje vina

– Korade tvrdi da živim u epicentru hrvatskog vinarstva, jer u Pršurićima postoji vinarija u kojoj se proizvodi naš svjetski nagrađivani pjenušac Misal. Šali se da ne poznaje nikoga ko je bolje plasiran od mene, jer se Pršurići nalaze između sela Bačve i Ženodraga. Na imanju nemam vinograda, pa ne proizvodim vlastito vino, već sam flaširao susjedove boce sa slikom Istre s oznakom Pršurići s natpisom “odabrao Đelo Hadžiselimović” i dodatnim objašnjenjem “samo anđeli znajte kako je u raju “. Ovdje se puno šalimo i smijemo, pa su mi prijatelji za rođendan poklonili majicu s natpisom Pršurići – London – Pariz, koja je asocijacija na Del Boya iz šaljive serije “Mućke”. A na poklon sam dobio i znak za ulaz u imanje koji glasi: Oprez! Zaboravite psa, čuvajte se vlasnika – sa smiješkom kaže Đelo, koji se popodne voli opustiti uz čašu džina na ivici bazena.

Budući da je veliki ljubitelj ulične umjetnosti, plan mu je ispuniti zidove oko bazena freskama poznatih uličnih umjetnika Lonce i OKO-a. Već se dogovorio s Loncom, a OKO, čije crteže izuzetno cijeni, planira uskoro nazvati. Zid obližnjeg stana koji je sagradio tik uz kuću (ne za iznajmljivanje, već za prijatelje) već krasi velika slika tri mačke, djelo uličnog umjetnika Lunara.

Nakon osvježenja u bazenu, Đelo uživa provesti neko vrijeme gledajući televiziju, posebno dokumentarne filmove na HRT-u, koje danas bira umjesto njih. Mira Vočinkić. Tvrdi da njegov nasljednik sjajno radi, a najdraži su mu oni s ličnim pristupom autora dok rade Michael Palin,, Michael Moore i Goran Milić. Ni on sam još nije “okačio ostruge o klin”, pa danas bira dokumentarne filmove za Doku TV, Međunarodni festival dokumentarnog filma Poreč DOX i Fažana Media Fest.

– Gledam svoje prijatelje u Zagrebu. Ne znaju šta bi sa sobom, a dan ovdje je prekratak da bih učinila sve što sam zamislila. Uskoro planiram napraviti konobu i natkriveni roštilj, kako bi se društvo moglo okupljati tokom cijele godine. Ovo mjesto je za mene raj i ne bih ga mijenjao ni za šta na svijetu – kaže Đelo Hadžiselimović.

Prijavi post

Šta misliš o ovome?

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Objavio sandzaklive

Sport i struja idu zajedno: Testirali smo Toyotu C-HR GR Sport 2.0 Hybrid Dynamic Force Sport

Pogledajte radionicu Martine iz Zagreba: Izrađuje i podmlađuje unikatne fotelje, komode i stolove u retro stilu