in ,

BNV: SJEĆANJE NA HAJRA IKIĆA (1947-2021)

Hajro Ikić je rođen 1947. godine u selu Petrovi, blizu Novog Pazara. U sedmoj godini porodica seli u selo Slatina kod Sopoćana. Osnovnu školu je pohađao u Sopoćanima, Požegi i Dojeviću. Završio je Učiteljsku školu u Novom Pazaru, 1969. godine, a Pedagošku akademiju u Svetozarevu 1976. sa odličnim prosjekom. Bio je učenik generacije, ponos učiteljske škole.
Izdao je dvije zbirke pjesama za djecu: „Pismo učitelju“ (2005) i „Zavičajna surla na nebeskom ekranu“ (2017).
Objavljivao je pjesme u beogradskom časopisu „Školarac“, časopisima „Bošnjačka riječ“ (Novi Pazar) i „Almanah“ (Podgorica). Njegove pjesme zastupljene su u „Zborniku poezije – stopama Alekse Šantića“ i u „Zborniku poezije za decu“, Beograd.

HAJRO IKIĆ DOBITNIK JE KNJIŽEVNE NAGRADE „PERO ĆAMILA SIJARIĆ“ ZA 2019. GODINU.

U obrazloženju nagrade između ostalog stoji:

Književna nagrada „Pero Ćamila Sijarića“ za 2019. godinu dodjeljuje se dvojici istaknutih i afirmisanih književnika koji na različite načine njeguju senzibilitet poetskog izraza primjeren djelima dječije književnosti.
Priznanje autorima za višedecenijsku ozbiljnu istrajnost u savršenstvu poetskog izraza i siguran put do uzora pjesnicima da njeguju poetska i prozna djela namijenjena dječijoj radoznalosti.

„Zagrli, učo, svoje prvake,
Ne daj da se plaše i stide,
Nježno otključaj njihovu dušu,
I u snu da te veselog vide!

Donesi djeci najljepši cvijet,
Stvaraj u školi veselu bajku,
Da knjigu zavoli dječiji svijet,
Kao što voli svoju majku“
(Ikić Hajro „Pismo učitelju“, str. 17, knjiga „Pismo učitelju“)

Sve knjige naših uvaženih književnika pune su motiva zavičaja koji nose univerzalno značenje, ovozemljsko, planetarno, izraženo jednostavnim riječima, nalik Šantićevom i Ćatićevom patriotizmu, koje djeca na poseban način usvajaju,dive im se, cijene.

Vrijeme kojem pripada stvaralaštvo uvaženih književnika puno je kontrasta, od zanosnih ideala slobode za sve narode Balkana, do godina zbunjujućih frustracija straha kojima ni jedan narod nije mogao odoliti, bez obzira na optimizam zajedništva koji opstaje kao otpor sjenama zla. Umjetnost biva satkana slikama vremena koje ljude nosi, koje primaju svim bićem, ponekad zbunjeni kao da sanjaju sve to što se zaista zbiva. Ta neiscrpna snaga divljenja ljepoti,ljubavi, radosti, i otpor svemu što ljude poput talasa nabujale rijeke nastoji udaljiti jedne od drugih, pjesnicima je često inspiracija i njihov stvaralački damar koji udara jače da savlada sve prepreke nesigurnog opstanka.

Prijavi post

Šta misliš o ovome?

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Objavio sandzaklive

Novković i Islamović predvodili Novi Pazar do pobede u Beogradu

Kako na osnovu Kur’ana zaključiti da ne bi trebali jesti voće poslije akšama: